Nakon više od šest mjeseci šutnje Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine se dosjetio da jednostavno kaže “nismo nadležni” u slučaju kupovine poslovnog objekta u Banjoj Luci za potrebe Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, kolokvijalno poznate „kumovske zgrade“.
Kada su veliki interesi izraženi u javnoj nabavci koja vrijedi “stotinu miliona konvertibilnih maraka” onda ne vrijede ni zakonske odredbe, ni zakonski rokovi, već se mora naći put kako doći do cilja ili bolje reći do “plijena” na dohvat ruke.
A plijen je “sto miliona maraka” i to doslovno.
Da li je sto miliona maraka dovoljan razlog da Ured više od šest mjeseci razmišlja, smišlja i na kraju se dosjeti: “NISMO NADLEŽNI”?
Sada nisu nadležni, a prije godinu dana su bili, kada su vratili spis predmeta ugovornom organu sa uputom kako će dalje postupati Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine i kako će izmijeniti Zaključak donesen po žalbi Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine.
Uprava je pokušala osporiti aktivnu legitimaciju Pravobranilaštvu BiH, ali nisu uspjeli jer je Sud Bosne i Hercegovine svojom presudom riješio tu dilemu i potvrdio mu nadležnost.
Ured, očigledno ima amneziju, jer u obrazloženju Zaključka br. JN2-01-07-1-177-16/26 od 4. 9. 2026. nije ni spomenuo da im je 2. 9. 2025., dakle prije godinu dana, ugovorni organ Uprava dostavila spis predmeta po žalbi Pravobranilaštva BiH, izjavljenoj na Zaključak Uprave broj: 01-16-12-936-59/25 od 19. 8. 2025., kojim je žalba Pravobranilaštva BiH odbačena zbog procesnih nedostataka.
A procesni nedostatak je tada, po mišljenju Uprave bio taj, da žalilac Pravobranilaštvo BiH, uz žalbu na Zaključak nije dostavilo dokaz iz člana 105. stav (1) tačka i) Zakona o javnim nabavkama o plaćenoj naknadi za pokretanje žalbenog postupka.
Tada je, prije godinu dana, Ured postupio po predmetnoj žalbi Pravobranilaštva BiH, te aktom broj: JN2-01-07-1-1302-6/25 od 11. 9. 2025. predmetni spis vratio ugovornom organu Upravi na daljnje postupanje, navodeći da su imali u vidu činjenicu da uz izjavljenu žalbu na Zaključak o odbacivanju žalbe nije dostavljen dokaz o plaćenoj nakandi za pokretanje žalbenog postupka.
Dakle, prije godinu dana Ured se nije proglasio nenadležnim, već je dostavljanje spisa predmeta na postupanje ugovornom organu Upravi zasnivao na odredbama člana 100. stav (3) Zakona o javnim nabavkama, te su, kako su i potvrdili, navedenom radnjom postupili po žalbi.
Kako to da je Ured prije godinu dana postupio po žalbi Pravobranilaštva BiH primjenjujući Zakon o javnim nabavkama, a sada, nakon godinu dana, više nisu „nadležni“?
Šta se to promijenilo pa da više nisu nadležni?
Zakon se nije promijenio, već se, očigledno Ured domislio da je najbolje da kažu „da nisu nadležni“.
Da se ne zamjeraju onima koji ovaj višegodišnji projekt žele dovesti do kraja onako kao su i osmislili, pripremali, vodili i sada im je taj plijen na dohvat ruke. Jer, kum nije dugme!
Ovdje se nameće još nekoliko pitanja.
Šta je Ured kočilo pa da se tek nakon više od šest mjeseci proglase „nenadležnim“, a šta ih je otkočilo?
Dakle, posla ima i za Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, samo ako im se bude dalo raditi.
Osim, ako se i oni ne proglase „nenadležnim“?
Pozivam Tužilaštvo Bosne i Hercegoivne da pretresu ovaj slučaj i prikupe odgovore na navedena pitanja, te obavijeste javnost jer se radi o svega „sto miliona maraka“ javnog novca, navodi se u saopćenju Jasmina Emrića, zastupnika NES-a Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
